Intel Sandy Bridge Extreme - Overkloking

 
Overkloking i “Extreme” serija procesora su nešto što se podrazumeva samo po sebi. Zbog toga smo i očekivali vrhunske overkloking domete. Ipak, uvek treba biti oprezan u davanju ovakvih prognoza, narčito u slučaju procesora sa kompleksnom građom poput one koju imaju Sandy Bridge Extreme primerci. Ovoga puta to nas nimalo ne brine jer spada u domen "domaćeg zadatka" samog proizvođača procesora a Intel je i u prošlosti to znao da reši na najbolji mogući način.
 
Testirani Intel Core i7-3960X pripada Extreme seriji procesora koja podrazumeva otključani multiplikator radne frekvencije. Detalj koji značajno olakšava ceo overkloking proces jer ne morate dodatno da naprežete ostatak komponenti u sistemu. U glavnoj ulozi su matična ploča, CPU i napajanje, ostali stoje po strani...
 
Ipak, kod Sandy Bridge Extreme serije i LGA2011 procesora je nešto promenjeno. Brojni kontroleri integrisani u Sandy Bridge čipove su ograničili ubrzanja sistemske magistrale tako da ste kod druge generacije Core procesora mogli samo nekoliko MHz preko deklarisane brzine od 100MHz. Sve preko toga bi nepovratno “zakucalo” sistem.  
 
   
 
Kod novih procesora se menja stvar. Naime moguće je zahvaljujući “strap” opciji postići stabilne brzine preko 125MHz ukoliko posedujete adekvatno kvalitetne komponente. Tada se u igru uključuje i faktor kvalitetnih memorijskih modula. Stara pravila overkloking igre su ponovo na snazi. To pre svega iz značaja što smo primetili da sa konvencionalnim hlađenjima na bazi vazduha i vode, povećanje multiplikatora ima ograničene domete jer posle vrednosti 50x sistem odbija da probudi procesor iako nije ugrožen temepraturom, što je očigledno neki vid sistemske samozaštite. U takvim slučajevima je dalje uvećanje frekvencije moguće ostvariti samo povećanjem brzine sistemske magistrale.
 
Intel Sandy Bridge Extreme je veoma zahtevan procesor u pogledu potrošnje a to dolazi do punog izražaja u uslovima overklokinga. Komponente u modulu za napajanje počinju da se naglo greju, postaju neefikasne usled zagrevanja i povišene temeprature te povlače i “rasipaju” veću količinu energije. Potrošnja u tim trenucima rapidno raste a strujni udari dostižu zabrinjavajuće vrednosti. Zbog toga je veoma važno obezbediti što hladnije radno okruženje, vanserijski dobar kuler i napajanje sa beskompromisnom snagom na +12V izlazu.
 
 
Matična ploča je jedna od krucijalno važnih komponenti. Mora imati vrhunski precizan modul za napajanje, napredne BIOS opcije i sve zajedno ukomponovane osobine koje će vas besprekorno slediti u ambiciji za postizanjem vrhunskih OC rezultata.
Mi smo obezbedili sve preduslove tako da smo uz pomoć ASUS SABERTOOTH X79 ploče, Core i7-3960X procesora, Kingston memorija, Cooler Master Hyper 412S kulera i GX-730W napajanja kranuli u lov na Gigaherce...
 
U početku je sve išlo veoma lako čak i lakše nego što smo očekivali. Ploči smo prepustili automatiku u vezi podešavanja napona a mi smo se skoncentrisali na promenu multiplikatora. Tako smo stigli do 4.5GHz. Problem sa velikom potrošnjom i grejeanjem je bio očigledan. Opterećenje je u pojedinim trenucima prelazilo 850W tako da je sve preko ove frekvencije zahtevalo dodatnu intervenciju u pravcu efikasnijeg hlađenja. Svaki pokušaj podizanja frekvencije bi bio nestabilan iako smo u pojedinim trenucima uspeli da podignemo Windows OS čak na 4.7GHz ali bilo koji pokušaj aktiviranja programa bi srušio sistema.
 
Tada smo se poslužili starim trikom i rešili da sa istim komponentama izađemo na terasu i iskoristimo niske večernje temperature. To je bilo upravo ono što treba Sandy Bridge Extreme sistemima – hladno radno okruženje. Temperatura oko 0 0C a sistem se u potpunosti preporodio. Postižemo super stabilnih 4.7 GHz. Sledi 4.8GHz, potom 4.9GHz napon se povećava na 1.44V ali temperatura ostaje u zoni 50 0C. Telo hladnjaka nije čak ni u nagoveštaju mlako. Sistem je apsolutno stabilan i prolazi sve testove bez i najmanjeg problema. Podižemo multiplikator na 50, sistem se inicijalizuje i juriša u Windows desktop. Sa velikim oprezom i išečikvanjem šta će se desiti startujemo CPU-Z, Core Temp i CInebench kao polaznu tačku izdržljivosti procesora na ovako visokim frekvencijama. Scena se obrađuje a rendering “kvadratići” igraju pred našim očima. Na žalost, negde oko polovine scene, Cinebench zaglavljuje.
 
Odlazimo u BIOS i intervenišemo sa naponom od 1.46V. Procedura podizanja se ponavlja, pokrećemo Cinebench i rendering scene se uspešno završava, prvi put, drugi put, krećemo na ostale manje zahtevne stvari i sve je besprekorno stabilno. Ne možemo da verujemo, ipak je u pitanju 6-jezgarni Sandy Bridge Extreme a ne neka lakša “CPU zujalica”!
 
Odlučujemo se za konačni korak. Dižemo napon na 1.5V. Ploča malo “undervoltuje” kao da štiti procesor, dajući realnih 1.49V. Multiplikator povećavamo na 51 i krećemo. Međutim, mrak. Ploča je odbila da probudi CPU iako bi po svoj hronologiji prethodnih događaja trebalo to da učini bez problema. Dižemo je u “safe” modu ulazimo u BIOS i spuštamo multiplikator za jedan. Ponovo smo na 5GHz i sve protiče u najboljem redu. Dosegli smo neki maksimum po pitanju multiplikatora. Slično je bilo i sa AMD platformom gde takođe Bulldozer čipovi sa otključanim multiplikatorom imaju neku nevidljivu granicu oko multilikatora vrednosti 50.
 
Tada se hvatamo spasonosne mogućnosti povećanja vrednsoti BCLK magistrale, setujemo je na 125, smanjujemo multi na 40 i “uzlećemo”. Uspešno, sistem se budi, Windows 7 se učitava, deluje sve u redu. Nemamo strpljenja da proveravamo jer smo već prilično promrzli. Sledi “fine tuning” BIOS-a. Podešavamo BCLK na 127.5MHz, multi ostavljamo na 40 i jurišamo na okruglih 5.1GHz uz napon od 1.5V.
 
 
Sistem se učitava, Windows stabilan, vrtimo do iznemoglosti Cinebench i sve je besprekorno. U ovakvim situacijama se upravo vidi značaj hladnog okruženja. Iako je napon na izuzetno visokih 1.5V, potrošnja u kontinuitetu ne prelazi 375W dok su udari prilikom aktiviranja svih šest jezgara tek na 750W. Osetno niže nego u uslovima sobnog ambijenta i napona od 1.42V. Toliko o međuzavisnosti radne temperature elektronskih komponenti i njihove efikasnosti koja je još jednom nedvosmisleno potvrđena.  Propuštamo seriju testova u različitim aplikacijama, beležimo rezultate uz zadovoljstvo da je bilo vredno smrzavati se sat i po na “nuli”. 
 
 
Pokušavamo na 5.2GHz ali to je ipak bilo previše a iskreno nismo ni smeli preko 1.5V jer je neko posle nas takođe sa nestrpljenjem čekao da isproba iste komponente. Nismo smeli da rizikujemo nikakvo oštećenje ploče i procesora. Postignuti rezultat je odličan. Probijena granica od 5GHz i to za “lepih” 100MHz. Intel još jednom dokazuje svoje ultimativne overklokerske mogućnosti, ovog puta sa Sandy Bridge Extreme CPU čipom a za to će vam trebati temeprature koje su u velikom minusu!